Problematika nelegalnog taxi – prijevoza u Kantonu Sarajevo

Već duži vremenski period, nelagalno obavljanje taxi prijevoza u Kantonu Sarajevo a i šire, predstavlja izuzetan društveni problem sa kojim se suočava šira društvena zajednica koja putem raznih državnih organa pokušava da ga suzbije i stavi pod kontrolu.
Federalna uprava za inspekcijske poslove putem svojih nadležnih inspektora u saradnji sa inspektorima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove KS i Porezne uprave FBiH, je u više navrata u periodima od februara do maja 2013. godine, radila nadzore nelegalnih taxi prevoza. U navedenom periodu, samo federalni inspektori su na ime utvrđenih prekršaja neleganog obavljanja taxi prijevoza izdali ukupno 145 prekršajnih naloga.
Iako inspekcije ulažu maksimum napora, loša zakonska regulativa, neuređeno stanje u pogledu izdavanja dozvola od strane Kantonalnog ministarstva za saobraćaj, te na kraju i blaga kaznena politika sudova, su neki od dodatnih razloga što zapravo ovaj problem svakim danom, poprima sve veče razmjere. 
U cilju rješavanja ovog društvenog problema, zakonodavac je izmjenama Zakona o cestovnom prijevozu FBiH, pored inspektora proširio nadležnost nadzora nad sigurnosti cestovnog prevoza i u oblasti taxi prevoza i na policijske službenike.  
Međutim, ova zakonska odredba je pravnim stavom krivičnog odjeljenja Kantonalnog suda u Sarajevu, koje je obvezujuće za sudije prekršajnog odjeljenja Općinskog suda u Sarajevu, derogirana i rezultirala povlačenjem preko 100 izdatih prekršajnih naloga za prekršaje nelegalnog taxi prevoza od strane službenika policije. 
Ovakvo stanovište suda, počinioce prekršaja čiji su nalozi povučeni, je dodatno stimulisalo na nastavak nelegalnog obavljanja prevoza, osporavanjem čak nadležnosti za postupanje u ovoj oblasti i federalnim inspektoriama.  
Dakle, rješavanje ovog izuzetno složenog problema, svedeno je na mali broj inspektora koji su nadležni za nadzor u oblasti saobraćaja. 
Policijski službenici, kojih je znatano veći broj, nisu više nadležni da postupaju i sankcionišu nelegalni taxi prijevoz samo u Kantonu Sarajevo jer navedeni stav, tumačenje Kantonalnog suda Sarajevo ne obavezuje sudije ostalih sudova u Federaciji BiH.  
Dalje, realna situacija koja se tiče kažnjavanja počinilaca prekršaja iz ove oblasti jeste da se većinom, prekršajni postupci obustavljaju iz procesnih razloga.  
Veliki broj postupaka po izdatim prekršajnim nalozima obustavljen je iz razloga jer tumačenjem Općinskog suda u Sarajevu, dostavu zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji je uručen i ostavljen vozaču subjekta koji je kontrolisan, ovaj sud ne smatra urednom. Dakle sama činjenica, da je vozač uposlenik kod subjekta nadzora, za sud nije relevantna, niti je relevantno utvrđivanje stvarnog činjeničnog stanja da je prekršaj stvarno i počinjen, jer okrivljeni subjekt nadzora faktički ne posjeduje zakonom traženu dozvolu za obavljanje taxi prevoza, nego je relevantno da zapisnik nije dostavljen u skladu sa zakonom, pa se isti ne može smatrati javnom ispravom.
Čak i kada se zapisnik dostavi shodno zakonu, sud obustavlja postupak, ako dostavnica, koju je potpisalo okrivljeno pravno lice nema pečat pravnog lica. I ovaj propust koji je na strani okrivljenog, Kantonalni sud u Sarajevu, svojim konačnim rješenjem stavlja na teret ovlaštenom organu – inspekcijama i obustavlja prekršajni postupak. Dalje, sud obustavlja prekršajni postupak ako je prekršaj kod kontrolisanog subjekta utvrdio nenadležan inspektor.
U ovakvoj atmosferi postaje gotovo nemoguće kvalitetno popraviti stanje u ovoj oblasti posebno imajući u vidu, da se odnedavno umjesto taxi usluga, subjekti prebacuju na novu djelatnost tzv. obavljanje rent-a-car usluga, gdje se vještim manipulisanjem sa odredbama zakona kakav jeste, faktičko taxi poslovanje tumači kao obavljanje rent-a-car usluga za koje ne trebaju licence. 
Iako je notorna činjenica, da građani dizanjem ruku na ulici i zaustavljanjem vozila, ne traže rent-a-car usluge nego taxi prevoz u gradu, za loko vožnju, koju zakonodavac svakako nije smatrao rent-a-car -uslugom, tvrdimo da će dokazivanje ovih prekršaja na sudu biti neizvodljivo. 
Govorimo dakle o faktičkoj situaciji u kojoj kontrolni organi postaju nemoćni u zaštiti onih subjekata koji ovu djeleatnost obavljaju legalno kao i zaštiti imovinskih interesa države. Da bi se dakle suzbila ova izuzetno negativna pojava u društvu, svi organi moraju podjednako da sarađuju i obavljaju svoj posao u istom cilju. Stoga bi Kantonalno ministarstvo za saobraćaj Kantona Sarajevo, odakle je izvor ovih problema, moralo da preispita zakonitost svojih odluka i da donese odgovarajuću regulativu kako bi kontrolnim organima omogućilo normalan rad. 
Pravosuđe bi, neosporavanjem njegove neovisnosti, kao jedan od tri ravnopravna stuba vlasti u državi, pored zakonodavne i izvršne vlasti, moralo imati isti cilj i snositi teret odgovornosti za stanje u društvu i zajedno raditi na suzbijanju ove pojave izuzetno štetne za društvo u cjelini. 
Ovo posebno imajući u vidu da se finansiranje budžetskih korisnika vrši punjenjem budžeta isključivo od onih subjekata koji legalno obavljaju svoje djelatnosti i prema državi ispunjavaju sve zakonske obaveze. 
Naglašavam da za ovo društvo nisu problem male devijacije ali ova pojava, nelegalnog taxi prevoza posebno u Kantonu Sarajevo, te u zadnje vrijeme obavljanjem iste pod krinkom rent-a-car djelatnosti je takva, da određenoj grupi ljudi omogućava enormno bogaćenje i bezobzirnu eksploataciju radne snage koja radi za njih. Ovo je dakle krupan problem koji se ne smije i ne može dalje tolerisati.
Naglašavamo i činjenicu da je jedna dobra reforma koja je urađena u oblasti prekršaja, dovedena u pitanje. Iako je intencija zakonodavca kod donošenja Zakona o prekršajima u FBiH bila da ovlašteni organ, meritornim rješavanjem putem prekršajnih naloga izricanjem početne, minimalne novčane kazne za utvrđeni prekršaj riješi predmet, a na taj način smanji eventualno priliv prekršajnih predmeta na redovne sudove, kaznenom politikom sudova, počinioci prekršaja uglavnom traže sudsko odlučivanje jer sudovi najčešće izriču blaže kazne. 
Također, sudovi nerijetko izriču uvjetnu na uvjetnu kaznu, što je također signal počiniteljima prekršaja da po pravilu ne prihvataju odgovornost po izdatim prekršajnim nalozima jer i nisu u obavezi da dokazuju prekršaj.
Izvjestan period kontrolni organi kako Federalna Uprava tako i kantonalna uprava Kantona Sarajevo, tražimo sastanak u Visokom Sudskom i tužilačkom vijeću, gdje namjeravamo dokumentovati iznesene navode konkretnim sudskim rješenjima. Po nekima je već upućen prijedlog Uredu disciplinskog tužioca za utvrđivanje disciplinske odgovornosti za sudije koji su svojim rješenjima izvršili grube povrede odredaba procesnog i materijalnog prava.
Mi nismo spremni kao Federalna Uprava više primati opravdane kritike na rad kontrolnih organa, a biti limitirani u radu odlukama čija je zakonitost manje više upitna. 
Na kraju, smatramo da kod ovog izuzetno krupnog problema, niko ne može stajati po strani i biti posmatrač, nego se svi organi moraju aktivno uključiti u njegovo rješavanje.